Preskoči na sadržaj Preskoči na glavnu navigaciju Preskoči na podnožje

O Oroslavju

Grad Oroslavje smješten je 36 km sjeverno od Zagreba, u južnom dijelu Hrvatskog zagorja. Smješten je na prostoru kojeg s južne strane omeđuje Županija zagrebačka, sa sjeverozapadne strane Grad Zabok, sa istočne strane Općina Bedekovčina i Grad Donja Stubica, te sa jugoistočne strane Općina Stubičke Toplice, no još graniči sa općinama Veliko Trgovišće i Jakovlje. 

Ima 6253 stanovnika, a status grada ima od 1997. godine. Obuhvaća još i naselja Andraševac, Krušljevo selo, Mokrice, Slatinu i Gornje Oroslavje.

Porijeklo naziva Oroslavje

Područje Oroslavja se u povijesnim izvorima od 13. st. pojavljuje pod nazivom Possesio Chernech (posjed Črnec), a ime Oroslavje prvi put se spominje 1474. godine.

Ime Oroslavja najčešće se povezuje s imenom ptice orao – simbolom snage i slobode ali još uvijek ostaje nepoznanica. Josip Matasović u svojoj knjizi „Pisma grofa Sermagea iz Sedmogodišnjeg rata“ pretpostavlja da je ime Oroslavje zasigurno mađarskog porijekla nastalo u vezi s riječima: podizati, graditi. Ime je ipak najbliže nazivu ptice orao, koja je simbol u grbu grofova Vojkffy, a obelisk sa skulpturom orla krasio je perivoj dvorca Sermage. Replika te skulpture danas je na Oro trgu. I mađarska riječ oroslan (lav) mogla bi se dovesti u vezu s imenom Oroslavje, jer i lava nalazimo u grbu Vojkovića.

Povijest grada

Oroslavska povijest vezana je uz dva dvorca oko kojih se stoljećima i odvijao cjelokupni gospodarski, društveni, kulturni, ali i sportski život. Prema dosad poznatim podacima oroslavski plemići prvi su u naš kraj donijeli tenis, mačevanje, jahanje, skijanje i druge sportove. U Oroslavju su česti gosti bili ili su čak živjeli i radili i poznati umjetnici kao što su Franz Liszt, Vlaho Bukovac, Bela Čikoš – Sesia, Mirko Rački, August Šenoa, Ksaver Šandor Gjalski, Antun Gustav Matoš i drugi.

Dolaskom industrijalizacije krajem 30-tih godina 20. stoljeća Oroslavje postaje najveće industrijsko središte u Hrvatskom zagorju, a zajedno s industrijskim napretkom u Oroslavju se počinje razvijati bogat društveni, kulturni i sportski život, pa je tako prva tekstilna škola na području bivše Jugoslavije osnovana baš u Oroslavju i to 1927. godine.

Parkovi i dvorci Oroslavja

Prošlost Oroslavja neraskidivo je vezana uz prošlost dvaju oroslavskih dvoraca i nekoliko velikaških porodica, koje su bile njihovim vlasnicima i koje su ostavile duboki pečat u oroslavskoj povijesti. To su prije svega porodice Vojković-Vojkffy, Čikulini i Sermage. Oko dva dvorca odvijao se sve do početka XX. stoljeća cjelokupni ekonomski, društveni, politički i društveni život Oroslavja. Danas je, nažalost, ostao samo jedan dvorac, Oroslavje Donje, nekoć vlasništvo obitelji Vojković-Vojkffy, dok je drugi, Oroslavje Gornje izgorio 1949.

Vrlo je malo primjera da su na tako malom prostoru u različito vrijeme sagrađena dva dvorca i da su im vlasnici različiti ljudi, kao što je slučaj grada Oroslavja.

Postoji i pitanje, što je u ono nemirno vrijeme srednjeg vijeka potaklo vrlo ugledne i bogate hrvatske vlastelinske obitelji da se nasele baš u Oroslavju, tako blizu nemirne i nesigurne granice od turskih osvajača? Tome je očito doprinio položaj u dolini rijeke Krapine kojom je prolazio glavni prometni pravac prema Austriji i sjedištu carstva Beču.

Barokni portali na ulazu u dvorske parkove Donjeg i Gornjeg Oroslavja udaljeni su samo 300 metara i krajnje su točke današnjeg užeg središta grada.

Oko dvorca su u 18. st. uređeni raskošni perivoji koji su po stilskim obilježjima slijedili najpoznatije europske perivoje onog vremena, posebno onog u Versailiesu.

Ljepote perivoja i dvoraca nagnale su  velikog mađarskog skladatelja Franza Liszta da u dva navrata 1846. boravi u Oroslavju i ondje održi koncert za tamošnju publiku. Oroslavski dvorci i ljepote njegovih perivoja nagnale su poznate slikare i književnike da ovdje potraže inspiraciju z svoja djela. Među njima su Vlaho Bukovac, Bela Čikoš Sesija, August Šenoa, Janko Matko i dr.

Dvorac Oroslavje Gornje obitelji Sermage bio je u drugoj pol. 18. st. jedno od središta društvenog i kulturnog okupljanja tadašnjeg plemstva. Vlasnici dvorca Oroslavje Gornje bile su plemićke obitelji Čikulin, Sermage i Vranyczany. Dvorac je od 18. st. nekoliko puta bio renoviran i to na temeljima dvorca kojeg je vjerojatno još 30-ih godina 17. st. sagradio Julije Čikulin, ali o tome nema podataka. Arhitektura dvorca imala je barokna obilježja, četverokrilnog oblika s  unutarnjim dvorištem i okruglim kulama. Dvorac je imao prekrasno ulazno pročelje sa tornjićem i satom na vrhu. To je bio jedini dvorac u sjeverozapadnoj Hrvatskoj pokriven crijepom. Uz dvorac je bio uređen perivoj po uzoru na onaj u Versailiesu sa jezerom u dnu perivoja i otočićem. 

U tom perivoju sačuvani su kipovi Flore i Satira, jedini sačuvani barokni kipovi s mitlološkim bićima u Hrvatskoj. Ljepota dvorca i perivoj privukla je poznatog skladatelja Franza Liszta da boravi ovdje u dva navrata 1846. i održi koncert za tamošnje plemiće.

Jedan od vlasnika, Ivan Franjo Čikulin (1681.-1746.) u ovom je dvorcu imao jednu od najbogatijih knjižnica u sjeverozapadnoj Hrvatskoj sa radovima tada najvećih europskih pravnika, filozofa i književnika. Posljednji vlasnik barun Ljudevit Vranyczany dotjerao je još perivoj u duhu romantizma i historicizma. On je bio ljubitelj književnosti i likovnih umjetnosti i u svom dvorcu u Oroslavju ugošćivao tada najveće hrvatske književnike i slikare. Vlasnikom dvorca postizao je 1920, poduzetnik Milan Prpić koji je u njemu otvorio tvornicu tekstila. Nažalost, dvorac je izgorio 1949. godine.

Dvorac Oroslavje Donje, koji još i danas postoji, građen je potkraj 18. st. Sagradio ga je Sigismund Vojković/Vojkffy,  kraljevski komornik i zapovjednik straže u dvorcu Schönbrunn u Beču u vrijeme vladanja carice Marije Terezije. Dvorac je nastao u vrijeme izuzetne stvaralačke životi koja je zahvatila Zagorje u drugoj polovici 18. st. Sagrađen je u kasnobaroknom stilu u obliku slova U s velikom vežom u koju se ulazi u dvorište dvorca. Zanimljivost ovog dvorca je u tom što su na svodovima u unutrašnjosti sačuvani  rijetki ostaci kasnobaroknog slikarstva u Hrvatskoj iz kraja 18. st, koji sadrže motive likova iz grče i rimske mitologije. 

Uz to u glavnoj dvorani dvorca sačuvan je jedini primjerak kasnobarokno – klasicističke peći u Hrvatskoj. Oko dvorca je krajem 18. st. izgrađen prekrasni perivoj uređen s baroknim i klasicističkim obilježjima koji je krajem 19. st. dobio obilježja pejzažno – vrtne arhitekture. Krajem 19. st. perivoj je uređen s obilježjima pejzažno-romantičarske vrtne arhitekture. Tada je posađeno mnoštvo egzotičnog drveća porijeklom iz raznih dijelova svijeta. Dvorac je od 1897. promijenio nekoliko vlasnika, a konačno ga je 1920. kupio poduzetnik Milan Prpić.

Župna crkva Uznesenja Blažene djevice Marije

Župna crkva, nekadašnja kapela BDM, sagrađena je vjerojatno 1652. ili 1653. godine, ali se u povijesnim izvorima prvi put spominje 1669. godine. Od 1941. to je župna crkva.

Kapela je bila više puta preuređivana, a današnji oblik dobila je početkom 20. st. Oltar sa svetohraništem (tabernakulom) iznad kojeg je lik BDM sa srebrnom krunom datira iz početka 18. st., a vrijedi spomenuti iznad kipa Majke Božje lik Boga Oca, koji stoji kao u oblacima, a ispod njega je Duh Sveti u obliku goluba. Sav je oltar urešen zrakama, koje se šire na sve strane s anđelčićima i raznim ukrasima.

Skip to content